Nakon saveta o stomatološkim problemima, došao je red i na osobe koje su na bilo koji način izgubile jedan ili više zuba, pa moraju razmišljati o njihovom protetskom zbrinjavanju. Gubitak jednog, a pogotovo više zuba uzrokuje pre svega defekt zubnog niza u smislu poremećaja u normalnom funkcionisanju žvaćnog sistema. Kod nekih, pak, pacijenata gubitak zuba, naručito prednjih, zbog estetskih i psihosocijalnih razloga može izazvati određene psihičke smetnje. Razlozi su gubitka brojni. Kod prednjih se kao glavni smatraju trauma, uznapredovali karijes i parodontoza, a kod bočnih je najvažniji uzrok gubitka karijes jer su teže dostupni pri održavanju higijene usne duplje.Ugrađeni zubi koji nadoknađuju prirodne moraju se uklopiti u usnu duplju tako da oblikom, položajem, veličinom i bojom što vernije imitiraju prirodne. Deo stomatologije koji se bavi nadoknađinavanjem izgubljenih zuba zove se protetika. Radovi koji se izvode mogu biti fiksni (krunice i mostovi), mobilni (proteze) ili kombinacija fiksnih i mobilnih. No, mogućnosti protetskog zbrinjavanja bezubih pacijenata s aspekta tradicionalne stomatologije ograničene su i zavise od anatomskih okolnosti u usnoj duplji. Naime, plan protetske terapije zavisi od postojećih zuba, tačnije od njihovog broja, razmeštaju i parodontološkoj vrijednosti. Nasuprot tome, moderna stomatologija i implantologija omogućuju promenu i povećanje oblika bezuboga grebena te stavljanje željenog broja implantata . Time se mogu znatno poboljšati klinički uslovi u ustima i to je konačno protetsko rešenje, kako u brojnim oblicima delimične bezubosti tako i potpune bezubosti.
Krunice i mostovi
Krunica - terapijsko sredstvo koje potpuno prekriva brušeni deo zuba. Potreba za njezinom izradom javlja se u slučaju:
• većeg oštećenja krune jednog zuba
• sprečavanja mogućeg loma funkcijske krune zuba
• ispravljanja narušenoga estetskog sklada zuba s preostalim zubima i tkivima usne duplje, a u vezi s njihovim oblikom, bojom, položajem ili veličinom.
U slučaju da je oštećenje krune zuba toliko opsežno da je, protetski gledano, iskoristiv samo koren, prje izrade krunice zub treba izlečiti, napuniti i napraviti odgovarajuću nadogradnju. Nadogradnja - Fiksna protetska nadoknada koji nadoknađuje izgubljenu krunu zuba delimično ili u celini. Nadogradnja može biti individualno livana metalna, koju izrađuje tehničar u laboratorijui ili konfekcijska (metalna i kompozitna), koja je gotov proizvod. Nezavisno od tipa nadogradnje, fiksacija se provodi cementiranjem nadogradnje u kanal zuba, nakon čega sledi izrada krunice. Most - U slučaju gubitka manjeg broja zuba problem se može rešiti mostom. Most je fiksno protetsko sredstvo za dugotrajnu žvaćno-funkcijsku, fonetsku, estetsku i profilaktičku terapiju i rekonstrukciju žvaćnog sistema. Sastoji se od zuba nosača i međučlanova. Zub nosač izbrušeni je zub za prihvat krunice, a međučlanovima se nadoknađuju pojedini zubi koji nedostaju. U praksi to izgleda ovako. Ako je posredi gubitak dva zuba, na primer pretkutnjaka i kutnjaka (5 i 6), za zatvaranje slobodnog prostora od dva zuba potrebna su najmanje dva nosača. Zub ispred petice i iza šestice, dakle četvorka i sedmica, bruse se za prihvat krunice i tako postaju nosači mosta, a umetnuti zubi kojima ispunjavamo prostor izgubljenih zuba (u ovom slučaju 5 i 6) postaju međučlanovi mosta. Kroz istoriju krunice i mostovi bili su izrađivani od različitih materijala, npr. zlatnih, paladijum-srebrnih, nikal-krom-molibden legura, krom-kobalt-molibden legura, a estetski deo izrađivan je od različitih vrsta akrilata i keramike. Danas sa sigurnošću možemo reći da su krunice i mostovi izrađeni od kombinacije zlatnih legura i abrazivne keramike kao estetske komponente mosta najkvalitetniji, izgledom najbliži prirodnim zubima, ali i najskuplji.